Restauracija slika na staklu

Staklo kao nosilac slike je vrlo osjetljiva tvar isto kao i slikani sloj pa se preporučuje specijalni način čuvanja, baratanja i transporta sa točno definiranim uvjetima i parametrima.
Obzirom da su slike na staklu sklone promjenama zbog okolišnih uvjeta koji dovode do kemijskih i mehaničkih promjena preporuča se čuvanje slike u kontroliranim uvjetima, posebno vlage, temperature, mikroorganizama i dr. Takav način čuvanja pridonio bi trajnosti slike.
Restauratorko-konzervatorski postupci su slični kao kod slika na platnu osim kod zahvata na nosiocu, tj. staklu te prilikom retuširanja.
Oštećenja nosioca mogu biti mehanička – pukotine, ogrebotine, nedostajući dijelovi...
Kod takvih oštećenja potrebni su adekvatni materijali za konsolidiranje ili rekonstrukciju (određene vrste ljepila i smola).
Rekonstrukcije i spojevi ljepljenja su nakon zahvata vidljivi zbog specifičnosti samog materijala, tj. stakla. Postupak retuširanja se izvodi obrnutim redoslijedom od uobičajenog postupka kod slika na platnu.