Restauracija slika na staklu

Restauracija slika na staklu tehnički je zahtjevnija od restauracije slika na ostalim nosiocima jer se najčešće radi o staklu od nekoliko milimetara s kojim treba pažljivo rukovati. Posebno zbog toga što se slikanje na staklu – pa tako i retuširanje oštećenja – odvija obrnuto, sa stražnje strane, dok se naslikano provjerava s prednje strane. Problem predstavlja i uklanjanje razno raznih neadekvatnih intervencija kojima se fragmente stakla pokušalo zalijepiti neadekvatnim ljepilima i zakrpama. Takve intervencije često uzrokuju i oštećenja slikanog sloja oko pukotine. 

Prijanjanje slikanog sloja uz staklo ovisi o samoj slikarskoj tehnici i korištenim pigmentima i vezivu, ali i o uvijetima u kojima se slika pohranjuje. Kod ljuskanja i pulverziranja boje, potrebno je konsolidirati slikani sloj uz odabir konsolidanta koji će obaviti posao, a istovremeno nakon sušenja neće biti uočljiv na licu slike.

Dok su prijašnja ljepila za staklo ostavljala pukotinu prilično uočljivom, suvremena ljepila zaista smanjuju vidljivost pukotine na minimum. Osim spajanja fragmenata stakla, nedostajuće dijelove moguće je rekonstruirati smolom koja je vrlo slična staklu te se također može retuširati. Smola se ulijeva u kalupe prethodno izrađene pomoću silikona ili voska. Postupak je vrlo delikatan, jer se često radi o ručno lijevanom, vrlo tankom i na mjestima lagano valovitom staklu.

Kod slika na staklu osobito je važno da dobro prijanja unutar ukrasnog okvira, jer svaki labilan okvir, načet crvotočinom, predstavlja opasnost stakla od ispadanja i oštećivanja. Također, nakon konzervatorsko – restauratorskog zahvata, na lice slike dolazi zaštitno staklo koje će zaštititi sliku od potencijalnih ogrebotina. 

Na isti način restauriraju se slike na staklu velikih autora naivne umjetnosti ili pak glaža, slika svetaca, a i jedna i druga građa zastupljena je u fundusima hrvatskih muzeja, kao i u privatnim kolekcijama.