Restauracija arheološke keramike i stakla

Za čišćenje arheoloških  fragmenata keramike i stakla možemo reći da je projekt za sebe. Inkrustacije, zemlja, organske nakupine i mrlje korozije mogu promijeniti izgled predmeta do neprepoznatljivosti, pa se tek nakon čišćenja može ustanoviti koliko je cjeline sačuvano i spojivo, a koliko fragmenata niti ne pripada predmetu.  Najčešće se radi o kombinaciji mehaničkog i kemijskog čišćenja.

Oštećene, krhke i listajuće fragmente potrebno je konsolidirati uranjanjem, premazivanjem ili sprejanjem, a upotreba konsolidanta ovisit će o upojnosti materijala, učinkovitosti konsolidanta i povšinskog izgleda predmeta nakon njegovog sušenja.

Nakon ljepljenja fragmenata, integracije nedostajućih dijelova rade se u gipsu koji se kasnije obrađuje alatkama i brušenjem. Kod restauracije staklenih predmeta procedura je malo kompliciranija jer radimo silikonski kalup unutar kojeg lijevamo toniranu smolu koja će zamijeniti nedostajuće staklo. Kod stakla se toniranje radi dodavanjem pigmenta u smolu, dok se gips može tonirati prije lijevanja, a može se i naknadno bojati kako bi se integracija uklopila u cjelinu.